Nehrđajući čelik - inox

 

inox

 


Svi nehrđajući čelici su legure željeza, što znači da je udio željeza minimalno 50%. Nehrđajućim zovemo onaj čelik koji prilikom dugog izlaganja vodi ili vlažnom zraku ne korodira (ne hrđa). Hrđa je mješavina željeznog hidroksida (FeOH3) i željeznog oksida.


Nehrđajući čelici svoju otpornost na hrđu temelje na primjesi kroma (Cr). Pri standarnim uvjetima u dodiru s kisikom, zrakom ili vodenom parom krom se prevlači vrlo tankim slojem oksida koji pasivizira površinu i na taj je način štiti od nastanka hrđe. Pasivizirana površina je stanje metala kod kojeg su njegova elektrokemijska svojstva pod određenim uvjetima slična onima kod plemenitih metala (npr. zlato, srebro, platina).Već vrlo male količine (od 12,5% Cr) omogućuju dobru zaštitu čelika.  Kod formiranja pasivizirane površine najveći utjecaj ima koncentracija kisika (O). Bez kisika ne može doći do oksidacije. Pored toga krom značajno pojačava čvrstoću dok se gotovo ništa ne gubi na rastezljivosti.

Najvažniji elementi za legiranje:

nikal (Ni), molibden (Mo), bakar (Cu), silicij (Si) + aluminij (Al), titan (Ti) + Niobij (Nb), dušik (N), mangan (Mn).

 

Nehrđajući čelici dijele se na tri glavne grupe:
1. Martenzitni
sadrže 12-18% kroma, 0,10 do 1,2% ugljika, 0,5 do 2,5% nikla, do 1,2% molibdena
teško se vare
koriste se kao konstrukcijski i alatni čelici
2. Feritni
sadrže 12,5-18% kroma, manje od 0,1% ugljika
mogu se variti, otporni su na dušičnu kiselinu
koristi se u industriji sa dušičnom kiselinom
3. Austenitni
najkorišteniji čelici
sadrže 17-26% kroma, manje od 0,12% ugljika, 7-26% Nikla, 2,0 - 4,5 % molibdena, 1,5 do 2,5 % bakra
nisu magnetični, mogu se dobro variti
koriste se u gotovo svim vrstama metalne industrije